blog

Autor: Amara Maddox

  • Koraci koji pričaju priču – On Running tenisice u ritmu hrvatskih ulica i staza

    Na jutarnjoj magli Maksimira, gdje se rosne kapi zadržavaju na travi, a tišina je tek povremeno prekinuta laganim udarcima tenisica o asfalt, lako je prepoznati siluetu koja odskače od uobičajenog. Nije riječ samo o stavu trkača, već o tome što nosi na nogama – on running tenisice, čiji se potplati doimaju poput oblaka, spremni amortizirati svaki udar, a opet pružiti onaj brzi, elastični odraz naprijed. U tom trenutku, između udaha i izdaha, jasna je razlika između običnog komada sportske opreme i nečega što postaje dio svakog pokreta.

    Švicarska preciznost nije samo mit rezerviran za satove i vlakove. Kad se rodila ideja o on running shoes, cilj nije bio napraviti još jedne tenisice u moru sličnih, nego stvoriti potpuno novi osjećaj pod nogama. Tako je nastala tehnologija CloudTec®, koja je svijet trčanja i hodanja promijenila iz temelja – umjesto kompromisa između udobnosti i brzine, pružila je oboje. Kada se ta filozofija spojila s hrvatskim pejzažima, od ravnih staza uz Savu do kamenitih puteva Velebita, pokazalo se koliko dobro jedan brend može dići iskustvo kretanja na novu razinu.

    Na splitskoj Marjanu, dok se jutarnje sunce probija između borova, jedan biciklist zaustavlja vožnju kako bi se pozdravio s prijateljem trkačem. Pogled mu pada na tenisice, moderne linije i futuristički dizajn. „Cloudnova?“ pita s osmijehom, znajući odgovor. On running cloudnova nisu samo sportske tenisice; one su svojevrsni hibrid između lifestyle modela i performansi, savršene i za duge gradske šetnje i za brzi tempo kad se pojavi potreba. U njima se ne ide samo na trening – u njima se živi.

    Koraci koji pričaju priču – On Running tenisice u ritmu hrvatskih ulica i staza

    Možda je najveća čar brenda upravo u toj neprimjetnoj tranziciji iz sportskog u svakodnevno. U Zagrebu, dok tramvaji odzvanjaju prvim jutarnjim satima, mlada arhitektica hoda prema uredu. Na nogama joj on running tenisice, bijele s diskretnim detaljima, uklopljene uz poslovno ležernu odjeću. Ne odaje ih samo izgled, već i način na koji se kreće – korak je lagan, gotovo nečujan, kao da se svaki dodir s pločnikom ublaži prije nego što se dogodi.

    Na obali u Zadru, turisti i lokalci miješaju se među kamenim ulicama i mirisima svježe pečene ribe. Tu, gdje ljetni dani znaju biti dugi i vrući, a večeri iznenaditi povjetarcem, on running shoes postaju saveznik. Prozračnost materijala i lakoća konstrukcije znače da noge ostaju svježe, čak i kad se prelazi desetak kilometara dnevno, od plaže do starog grada, od kave do zalaska sunca.

    Zimska scena donosi drukčiju dinamiku. U Gorskom kotaru, dok snijeg prekriva puteljke, jedan planinar izlazi iz šume na otvorenu čistinu. Ispod toplih slojeva odjeće, njegovi su koraci sigurni zahvaljujući gazištu koje ne klizi, a amortizacija koja ublažava tvrdoću smrznutog tla čini svaki pokret prirodnim. Iako mnogi misle da su on running tenisice rezervirane za trčanje, stvarnost pokazuje kako su dizajnirane za razne uvjete, bilo da je riječ o gradskoj kiši ili planinskom snijegu.

    Dizajnerski, on running cloudnova posebno privlače one koji žele nositi tenisice izvan teretane i trkaćih staza. Njihove čiste linije i neočekivani detalji, poput prepoznatljivog oblika potplata, ne viču svoj identitet, nego ga tiho potvrđuju. To ih čini jednako poželjnima u zagrebačkim kafićima kao i na subotnjem izletu u prirodu, gdje udobnost postaje jednako važna kao i estetika.

    U Osijeku, gdje duga šetališta uz Dravu pozivaju na kilometre i kilometre koraka, jedan stariji gospodin i njegov unuk hode jedan uz drugoga. Djed nosi klasični model on running shoes, dok unuk isprobava novije izdanje s izraženijim dizajnom. Obojica, bez obzira na dob i tempo, dijele isti dojam – stopalo se kreće prirodno, bez nepotrebnog otpora. Iako ih generacije dijele, tehnologija ih povezuje.

    Ono što se u hrvatskim gradovima i selima sve više primjećuje jest kako ljudi počinju prepoznavati da obuća nije samo funkcionalna, nego i produžetak osobnog ritma. U tom smislu, on running tenisice ne nameću način kretanja, nego ga nadograđuju, dopuštajući svakome da zadrži svoj stil, bilo da se radi o maratoncu, rekreativcu ili nekome tko jednostavno želi udobnost tijekom cijelog dana.

    Kasno poslijepodne u Dubrovniku donosi onaj poseban mir kada se ulice isprazne, a kamenje starog grada polako hladi nakon vrelog dana. Turist iz Švicarske spušta se skalinama prema luci, noseći on running cloudnova koje su ga pratile cijelim putovanjem. Nema umora u njegovim koracima, samo lagano kretanje koje prati ritam zalaska sunca i šum mora što se odbija od zidina.

  • Bape hrvatska: Ulica kao pista, identitet kao stil

    Ne postoje mnogi brendovi koji se mogu pohvaliti time da su promijenili pravila igre. Ali BAPE – ili punim imenom A Bathing Ape – učinio je upravo to. Ulica nikada više nije izgledala isto otkad je Nigo, japanski dizajner i kulturni vizionar, 1993. godine lansirao prvu kolekciju u srcu Tokija. Ono što je započelo kao underground pokret, danas je globalni fenomen. I dok su se svjetla gradova mijenjala, siluete novih generacija sve češće bile su obučene u a bathing ape jacket, s pogledom usmjerenim prema budućnosti, ali korijenima duboko u urbanom identitetu.

    Danas, bape hrvatska nije više samo dio specijaliziranih foruma, zatvorenih Discord kanala i kolekcionarskih vitrina. Sve više modno osviještenih pojedinaca – od Zagreba do Splita, od Rijeke do Osijeka – prepoznaje estetiku koja je ujedno hrabra, nostalgična i tehnološki profinjena. To nije samo još jedan brend. To je kod. Znak prepoznavanja među onima koji znaju razliku između trenda i poruke.

    Bape hrvatska: Ulica kao pista, identitet kao stil

    Svaki a bathing ape jacket nosi slojeve značenja. Kamuflažni uzorak više nije simbol skrivanja, već osobnog izražavanja. Kapuljače koje podižeš ne zato da se sakriješ, već da budeš viđen. Krojevi koji prkose konvenciji, teksture koje pozivaju na dodir, šavovi koji pričaju o preciznosti. To nije estetika nastala slučajno – iza nje stoji kultura koja pažljivo bira reference, miksajući hip-hop, manga, skate, i arhitekturu metropole.

    No nije samo gornji dio ono što čini BAPE prepoznatljivim. Dok šetaš ulicama i pogledi se spontano spuštaju prema tlu, a bathing ape sneakers govore svoju priču. Masivne, samouvjerene, s bojama koje ne mole za pozornost, već ju s lakoćom privlače. One nisu ukras outfita – one su njegova osovina. I dok većina tenisica pokušava pratiti ritam trendova, BAPE ih stvara. Modeli koji izlaze iz ove kuće ne traže potvrdu na TikToku – oni je automatski dobivaju u stvarnosti.

    Zanimljivo je kako se bape hrvatska pozicionira u lokalnom kontekstu. U zemlji gdje se stil sve više definira autentičnošću, a ne logotipima bez značenja, BAPE nudi nešto rijetko: osjećaj pripadnosti bez potrebe za objašnjenjem. Nose ga oni koji razumiju tempo suvremenog svijeta, ali se ne boje zaustaviti. Ljudi koji istovremeno konzumiraju globalnu estetiku, ali ostaju ukorijenjeni u svoju svakodnevicu.

    Biti viđen u BAPE-u nije stvar pokazivanja, već odluke. Jer odabrati a bathing ape jacket znači izabrati izričaj. Prigrliti loud, ali promišljen dizajn. Prihvatiti da moda može biti igralište, ali i alat. I dok se mnogi brendovi trude uhvatiti „mlade“, BAPE jednostavno – bude mladost u onome tko ga nosi. Ne po godinama, već po duhu. Po energiji koja izlazi iz svakog printa, svakog detalja, svakog para a bathing ape sneakers.

    Ulična moda u Hrvatskoj doživljava novu fazu – zreliju, samopouzdaniju. Više nije riječ samo o kopiranju onoga što dolazi iz New Yorka ili Londona. Ovdje nastaju vlastiti stilski izrazi, inspirirani, ali ne ovisni. I upravo u tom prostoru, gdje lokalno susreće globalno, BAPE djeluje gotovo prirodno. Ne kao uvezeni trend, već kao alat za osobnu stilsku revoluciju.

    Postoji nešto privlačno u toj kombinaciji japanske discipline i zapadnjačke buntovnosti. Kao da svaki komad BAPE odjeće nosi u sebi tišinu Zen vrta i kaos brooklynskog grafita. Ta suprotnost nije slučajna – to je ravnoteža. I korisnici u Hrvatskoj sve češće biraju upravo tu vrstu balansa. Onu gdje ne moraš birati između komfora i poruke, gdje možeš istovremeno biti street i chic, vintage i futurist.

  • Kad tenisice postanu suputnik – moje ASICS priče iz Hrvatske

    Bilo je to rano proljeće, kad su dani još svježi, ali dovoljno dugi da te pozovu van. Već neko vrijeme osjećala sam da je vrijeme za nove tenisice, ne samo za trčanje, nego i za svakodnevne šetnje gradom. Nakon mnogo premišljanja, pogled mi se zadržao na asics tenisice croatia kolekciji. Zaintrigiralo me što ljudi oko mene sve češće spominju kako im upravo ASICS mijenja iskustvo kretanja.

    Moj prvi izbor pao je na model namijenjen trčanju. Od prvog obuvenog para, razlika je bila jasna – potplat koji reagira na svaki korak, gornjište koje diše, a opet čvrsto drži stopalo. Sjećam se prvog trčanja uz Savu, kada sam nakon nekoliko kilometara shvatila da ne mislim o umoru u stopalima. Tek tada mi je postalo jasno koliko je zapravo bitno investirati u dobar par asics tenisice za trčanje croatia, a ne samo birati prema boji ili cijeni.

    No ASICS me nije osvojio samo funkcionalnošću. Jednog popodneva u Splitu, šetajući Rivom, ugledala sam kolekciju asics tiger croatia. To su oni modeli koji vješto spajaju sportski duh s urbanim izgledom. Isprobala sam bijeli par s diskretnim detaljima u boji pijeska – savršeni za lagane proljetne haljine, ali i za traperice koje nosim gotovo svakodnevno. Ta sposobnost tenisica da se prilagode i sportskom i ležernom stilu bila je za mene presudna.

    Kad tenisice postanu suputnik – moje ASICS priče iz Hrvatske

    Kroz nekoliko mjeseci korištenja, počela sam primjećivati male, ali značajne razlike u načinu na koji hodam i stojim. Potpora svoda stopala, stabilnost pri naglim promjenama smjera i osjećaj lakoće pri dužem hodanju – sve su to stvari koje se ne primijete odmah, ali kad se jednom navikneš, teško se vraćaš na staro. Ljetos sam, primjerice, provela cijeli dan istražujući dubrovačke zidine u svojim asics tenisice croatia, i iako je bilo vruće, stopala su mi ostala svježa i bez onog poznatog osjećaja težine.

    Ipak, kako se s vremenom povežeš s brendom, tako počneš primjećivati i stvari koje bi se mogle poboljšati. Kod određenih modela za trčanje voljela bih vidjeti malo širu verziju za one s prirodno širim stopalima. Kod asics tiger croatia kolekcije, bilo bi zanimljivo da uvedu još više boja inspiriranih jadranskim krajolicima – možda plavetnilo mora, boju lavande ili topli ton stare kamene fasade. Takvi detalji bi, vjerujem, još jače povezali brend s hrvatskim korisnicima.

    Jedno od najposebnijih iskustava s ASICS-om dogodilo se na Braču, kad sam odlučila trčati rutu od Bola do Vidove gore. To nije bio planiran trening, više spontana odluka pod utjecajem dobrog vremena i raspoloženja. Moje asics tenisice za trčanje croatia držale su se nevjerojatno dobro, čak i na dijelovima puta gdje se asfalt pretvarao u neravan makadam. Onaj osjećaj sigurnosti da će cipela reagirati kako treba, čak i kad teren iznenadi, nešto je što se ne zaboravlja.

    Osim funkcionalnosti, tu je i ona estetska dimenzija – osjećaj da nosiš nešto što ti daje samopouzdanje. Često mi se dogodi da me prijatelji pitaju gdje sam kupila svoje tenisice, pogotovo asics tiger croatia modele koji izgledaju dovoljno elegantno da ih nosiš i na kavu i na putovanje. Kad nešto tako jednostavno kao par tenisica može izazvati razgovor, znaš da imaš komad vrijedan garderobe.

    Zadnjih mjeseci, ASICS je postao dio mog svakodnevnog ritma – jutarnje trčanje uz Jarun, poslijepodnevne šetnje s prijateljima po Maksimiru, pa čak i vikend izleti izvan grada. Često ni ne razmišljam koji ću par obući, već ruka instinktivno posegne za onima koji su se dokazali u gotovo svakoj situaciji.

    U tom balansu između performansi i stila, između grada i prirode, ASICS je našao mjesto i u mom ormaru i u mojoj rutini. I čini se da ga neće tako lako prepustiti drugima.

  • Marc Jacobs Hrvatska: Kako sam zavoljela njegove torbe i promijenila mišljenje o luksuznim brandovima

    Kada sam prvi put vidjela Marc Jacobs torbu u izlogu jednog zagrebačkog butika, nisam bila sigurna što me više privuklo – njena savršeno minimalistička linija ili onaj neodoljivi osjećaj kvalitete koji zrači sa svakog šava. Kao netko tko obično preferira praktičnost nad dizajnom, nisam očekivala da će upravo Marc Jacobs Hrvatska kolekcija toliko promijeniti moje navike u odabiru modnih dodataka.

    Moja prva investicija bila je ikonična Marc Jacobs torba u srednjoj veličini, onaj savršeni kompromis između kapaciteta za svakodnevne potrepštine i elegantnih proporcija koje ne preopterećuju siluetu. Prvo što sam primijetila bila je nevjerojatna laganost – unatoč činjenici da je napravljena od vrhunskog kvalitetnog materijala, nije imala onaj nepotreban teret koji često prati luksuzne proizvode. Unutrašnja organizacija sa tri odvojena pretinca i raznim džepovima za sitnice pokazala se kao spasonosna za moj haotični stil života gdje ključevi, novčanik i telefon inače završe u bezizglednoj hrpi.

    Marc Jacobs Hrvatska: Kako sam zavoljela njegove torbe i promijenila mišljenje o luksuznim brandovima

    Kada je došlo vrijeme za svečanije prilike, odlučila sam se za jednu od onih prekrasnih Marc Jacobs torbica koje izgledaju kao da su pala s modnih pista, a opet su praktične za noćni izlazak. Ono što me oduševilo bila je činjenica da su remenici bili dovoljno dugi da se mogu nositi preko ramena, što je rijetkost kod elegantnih modela. Koža je bila toliko mekana da sam se morala suzdržavati da je ne mažem cijelo vrijeme, a metalna kopča nije pokazivala znakove habanja ni nakon mjeseci intenzivne upotrebe.

    Što se tiče izdržljivosti, moram priznati da su Marc Jacobs torba u Hrvatskoj bile izložene raznim vremenskim izazovima – od iznenadnih ljetnih pljuskova do zimskih saliniteta, a ipak su zadržale svoj izgled uz minimalnu njegu. Jedina zamjerka bila bi što su neki modeli u svjetlijim nijansama zahtijevali malo više pažnje kako bi se izbjegle mrlje, ali to je vjerojatno cijena koju plaćamo za prekrasne pastelne tonove.

    Bilo bi idealno kada bi Marc Jacobs Hrvatska ponuda uključivala još neke kompaktnije modele sa dodatnim organizacijskim elementima za one od nas koji vole da sve ima svoje mjesto. Također, malo više boja u jarkim, živahnim nijansama možda bi privuklo i mladu publiku koja traži nešto zaista jedinstveno.

    No, nakon što sam isprobala nekoliko komada iz kolekcije, shvatila sam zašto ljudi toliko vole ovaj brand. Nije samo u statusnom simbolu ili trendovima – radi se o tome što svaka Marc Jacobs torbica ili torba donosi svojom funkcionalnošću i dizajnom onaj osjećaj svrhovitosti i zadovoljstva u svakodnevnom životu. Kada vidim kako se moja torba savršeno uklapa u svaki outfit, od poslovnog sastanka do vikend izleta, ili kako torbica izgleda jednako dobro uz jeans kao i uz večernju haljinu, sjećam se zašto sam uopće počela investirati u kvalitetne modne komade.

    Postoji nešto posebno u tome kada otvorite torbu koja ne samo da izgleda prekrasno već i funkcionira savršeno, gdje svaka stavka ima svoje mjesto, a vi se osjećate organizirano i stilizirano istovremeno. Možda je upravo taj osjećaj ono što čini Marc Jacobs toliko posebnim – sposobnost da transformira običnu rutinu nošenja torbe u nešto što donosi istinsko zadovoljstvo. A tko zna, možda će i vaša potraga za savršenom torbom završiti u jednom od hrvatskih butika koji nude upravo ovaj brend?

  • Od garaže do gradskih ulica: Zašto su Dickies hlače postale moj drugi sloj kože

    Postoje trenuci kad ti odjeća postane više od komada platna – postane navika, stav, prisutnost. Meni se to dogodilo slučajno, između jedne kave i popodnevnog odlaska u skate shop u centru Zagreba. Iako sam tražila potpuno nešto drugo, iza izloga su me pogledale klasične Dickies hlače – one ravnog kroja, blago krute, s onim prepoznatljivim logom iznad stražnjeg džepa. Prisjetila sam se tinejdžerskih dana, kad su moji frendovi sanjali da imaju bar jedan par. Tad sam ih percipirala kao dio skate scene, buntovnički simbol. Danas sam ih gledala drugim očima – kao praktičan, dugotrajan komad koji nosi priču.

    Ulazim u trgovinu, pitam prodavača jesu li to stvarno one “prave” Dickiesice, on samo kimne glavom i kaže: “Nisu najmekše, ali ih nećeš moći ubiti.” Smijem se i uzimam par na isprobavanje. Ne znam što me više osvojilo – ta čvrstoća materijala koja je govorila “radno”, ili taj osjećaj da nosim nešto što će izdržati sve – i posao, i vožnju biciklom, i nedjeljnu šetnju po Trešnjevci.

    Od garaže do gradskih ulica: Zašto su Dickies hlače postale moj drugi sloj kože

    Dickies Zagreb scena je živa, ali specifična. Nije to brend koji se reklamira na svakom koraku, nema neonske kampanje, nema agresivnih influencera. Umjesto toga, imaš osjećaj da ga pronalaze ljudi koji točno znaju što traže. Ljudi koji znaju da jedna jakna vrijedi više od pet loših, i da udobnost dolazi s godinama korištenja, a ne s plišom i sjajem.

    Nakon hlača došla je red i na Dickies jakne. Tražila sam nešto za prijelazno razdoblje, nešto što mogu nositi na slojevito, bez da izgledam kao da sam izvadila zimsku opremu. Pronašla sam model u tamnoj maslinastoj boji, minimalistički, ali pun karaktera. Jakna koja ne pokušava biti nešto što nije. Lagana, ali otporna. Idealna za noćne vožnje biciklom po Gornjem gradu, kad ti treba zaštita, ali ne i pernata deka. Kiša? Nema problema. Vjetar? Ne osjeća se. I ono najvažnije – nakon mjesec dana nošenja, još izgleda novo, čak i nakon što mi je pas pokušao otkinuti rukav u naletu sreće.

    Dickies ne komunicira kroz modne hirove. Njihove stvari nisu dizajnirane da budu “hit sezone”, nego da postanu tvoj uniformirani klasik. Kad nosim njihove hlače, osjećam se spremno za sve – i selidbu, i kavu, i šetnju po Maksimiru. I možda je upravo u tome stvar – u toj spremnosti koju ne nosi svaka odjeća.

    Frend mi je rekao jednom da u Dickiesima hoda drugačije. Ispravno. Stabilno. Kao da ga odjeća ne ometa, nego podržava. I točno to mogu potvrditi. Kod većine brendova osjetiš težinu dizajna, kod Dickiesa osjetiš lakoću upotrebe. Sve ima funkciju – džepovi su tu da se koriste, šavovi su tu da drže. A estetika? Dolazi sama od sebe.

    Ako bih trebala nešto predložiti brendu, onda bi to bio veći fizički prisutnost u Zagrebu. Iako je Dickies Zagreb itekako prisutan u određenim krugovima, često se oslanjamo na online narudžbe ili specijalizirane trgovine koje drže samo ograničen broj artikala. Bilo bi fantastično imati prostor koji nije samo dućan, već mala zajednica – kombinacija showrooma, skate kutka, možda čak i radionica za doradu i popravke odjeće. Nešto što bi reflektiralo dugovječnost i radni duh brenda.

    Sjećam se jednog popodneva kad sam sjedila u Močvari, na nekoj alternativnoj izložbi, u svojim Dickies hlačama, s tom jaknom prebačenom preko stolca, i jedna cura mi je prišla i pitala gdje sam ih kupila. Nije rekla “kak’ ti je to fora”, nego “gdje si ih uzela”. Postoji razlika. Fora je prolazna, a Dickies je – konkretan.

    Ponekad kad hodam kroz grad, uhvatim sebe kako promatram ljude kroz filter Dickiesa. Tko bi ih nosio, tko već nosi, tko još ne zna da bi trebao. Jer jednom kad ih obučeš, sve drugo ti djeluje kao prolazna stvar. Kao da je netko napokon dizajnirao odjeću za stvaran život, a ne za profilnu sliku.

  • Boje koje govore: Desigual hrvatska i modna priča koja se ne uklapa – jer ne mora

    Nema baš puno brendova koje možeš prepoznati iz daljine, bez da vidiš ime. Jedan od njih je Desigual. A možda je baš u tome čar: dok svi drugi idu prema minimalizmu, neutralnim tonovima i “sigurnim izborima”, Desigual u svakom svom komadu glasno kaže: “Ne bojim se biti drugačiji.” Na zagrebačkom Cvjetnom, u splitskim uskim uličicama, pa čak i na korzu u Rijeci – sve se češće može vidjeti Desigual. Ne zato što je u trendu, već zato što odbija biti dio trenda. I u tome uspijeva.

    Boje koje govore: Desigual hrvatska i modna priča koja se ne uklapa – jer ne mora

    Oni koji znaju priču, znaju i da Desigual nikada nije bio samo brend odjeće. Od samog početka, kada je 1984. godine Thomas Meyer zamislio svijet u kojem se ljudi odijevaju drugačije, optimističnije, s više boja i slobode, sve je bilo jasno. Desigual nije nastao da bi se uklopio. On je nastao da bi osvježio. I to se osjeća u svakoj kolekciji, ali posebno u komadima koji su danas sve traženiji i u Desigual Hrvatska – torbe, haljine, ruksaci, sve ono što ne možeš zaboraviti kad jednom vidiš.

    Našminkana klasika nikad nije bila njihov put. Uostalom, pogledaj samo Desigual haljine – svaka je kao slikarsko platno. Cvjetni uzorci, geometrijske igre, asimetrični krojevi, slojevitost koja u pokretu stvara novu siluetu. Nisu to haljine koje nosiš da bi se stopila. To su haljine koje nosiš kad znaš da želiš reći nešto bez riječi.

    No Desigual ne živi samo na pisti i Instagramu. On živi u svakodnevici – u kavi na Dolcu, u večernjoj šetnji rivom, u planiranju vikenda u Gorskom kotaru. Tu dolazi do izražaja Desigual ruksak, onaj detalj koji iz običnog dana napravi nešto zabavno. Praktičan, razigran, s dizajnom koji će te barem jednom dnevno netko pitati: “Gdje si to nabavila?” I nije stvar samo u izgledu – Desigual ruksaci su iznenađujuće funkcionalni, s dovoljno pretinaca i prostora da stanu svi oni sitni kaos momenti koje nosimo sa sobom.

    Možda je upravo zato Desigual Hrvatska postao omiljena destinacija za one koji traže nešto drugačije. Ne nužno “bolje” u klasičnom smislu, već odjeću i dodatke koji imaju osobnost. Jer dok većina trgovina nudi ono što se zna da će se prodavati, Desigual riskira. Ponekad pogodi, ponekad izazove podijeljene reakcije – ali nikad ne ostavlja ravnodušnim. A to je već rijetkost.

    Posebno je zanimljivo vidjeti kako se Desigual uklapa u hrvatski stil – suptilan, ali sve češće hrabar. Na ulicama Zadra sve se više viđaju žene koje kombiniraju Desigual haljine s tenisicama, oversized ruksake s minimalističkim kaputima. Kontrasti koji ne bi trebali funkcionirati, a funkcioniraju savršeno. Možda baš zato jer nose stav, ne samo boju.

    Desigual komadi nisu uvijek za svakoga – i to je sasvim u redu. No onima koji ih odaberu, postaju više od odjeće. Oni su podsjetnik da i modom možemo biti svoji. Da ne moramo uvijek birati “sigurno”, da se ponekad vrijedi istaknuti, i da različitost nije nešto što se treba ublažiti. U svijetu u kojem svi gledaju prema istim uzorima, Desigual ostaje vjeran vlastitom pogledu – i to ga čini toliko osvježavajućim.

    U Osijeku, jedna mlada umjetnica kombinira šareni Desigual ruksak s crnim monokromatskim outfitom – jer je kontrast ono što traži. U Dubrovniku, turistkinje se zaljubljuju u lagane Desigual haljine koje plešu na vjetru. U Zagrebu, srednjoškolke pretražuju “desigual hrvatska” jer su umorne od istih komada iz lanaca brze mode. Sve ih spaja isti osjećaj: želja za nečim što je osobno.

    I dok brendovi dolaze i odlaze, Desigual ostaje kao stalni podsjetnik da moda može biti razigrana, emotivna, čak i nepredvidiva – a da i dalje ima svrhu. I kad staviš njihov ruksak na leđa ili obučeš haljinu u kojoj se vrtiš pred ogledalom, ne radiš to da bi impresionirala druge. Radiš to jer se osjećaš dobro. I to je dovoljno.